Dobro djelo i ljubaznost vrijede mnogo više
U posljednje vrijeme sve više razmišljam o ljubaznosti i njenoj moći.
Ljubaznost nije samo još jedna vrlina u nečijoj osobnosti, ona zaista ima i
veliku moć. Ne samo da otvara mnoga vrata, nego i srca.
I najmrskija
osoba može doživjeti promjenu u raspoloženju kad se pred njom nađe netko sa
ljubaznim pristupom. Doživjela sam takvu situaciju već puno puta i moram
priznati da to zna biti i komično i tragično. Ne mogu vjerovati da netko tko je
na prvi pogled bio iznimno mrzak ili na neki drugi način negativan, nakon
doživljene ljubaznosti uspijeva promijeniti izraz lica,ton glasa, uputiti
lijepu riječ.
Koliko znači
doprijeti do nečije nutrine? Ne znamo što ta osoba nosi u sebi, kako
svjesnog tako i nesvjesnog. No, što mi radimo kad se nađemo u situaciji da se
susretnemo sa osobom koja – najblaže rečeno – ima loš dan? Najčešće reagiramo
također negativno, zamjeramo joj, gledamo ju na način kojim ju osuđujemo … u
stanju smo se i naljutiti na takvu osobu :) A što možemo napraviti? Puno
toga – malim znakom pažnje zvanim ljubaznost.
Ljudi nose
svašta u sebi, i ljubav i frustracije. Zašto im ne bismo pomogli probuditi onu
pozitivnu stranu u njima, koju je okupirala negativa, nezadovoljstvo i
frustriranost? Zašto ih ne bismo podsjetili na to? Zašto im ne bismo pokazali
da, unatoč svemu, i dalje vidimo dobro u njima. Da ih i dalje gledamo na
ljudski način, a ne onaj pun prijezira?
Budi ljubazan prema svima – jer svako koga sretneš
vodi bitku o kojoj ti ništa ne znaš.
– Ian Maclaren
I zato, mogu
samo zaključiti da, kamo god da krenula, nije na odmet jednostavno biti
ljubazna! Jedan običan osmjeh, kompliment ili riječ hvala nekome će
učiniti čuda u životu, dati vjetar u leđa, pokrenuti ga, uljepšati dan …
Nezamislivo je koliko to nekoga može pokrenuti.
Teško je
zamisliti kakva priča nečijeg života se može pokrenuti jednim
komplimentom, koliko daleko taj osmjeh s mog lica može putovati i koje sve
osobe može nastaviti doticati. Osmijeh, kompliment i zahvalnost mi nekako
prvi padaju napamet, no ako pustim mašti na volju može se naći još puno drugih
načina.
Priča o čovjeku koji je htio podijeliti kruh
Nedavno sam naišla na status jednog čovjeka na facebooku o njegovoj namjeri
da s nekime podijeli kruh. Zapravo, htio je kupiti pola kruha za večeru,
ali je morao kupiti cijeli, radi takvog poslovanja pekare. On je zatražio
cijeli kruh i pitao mogu li ga razrezati na pola i dati nekome za kasnije. No,
rekli su mu da oni tako ne rade.
I tako je čovjek kupio cijeli kruh i razmišljao kako je to njemu previše, a
nekome bi dobro došao. Na putu do doma ugledao je čovjeka koji pretražuje kante
za smeće te je došao do njega i pitao ga bi li podijelio kruh s njime? Na
trenutak ga je taj čovjek pogledao malo čudno i iznenađeno. Nakon toga se
osmijehnuo i rekao – hvala ti mladiću!
Eto, za samo
par kuna.
Ovo je samo
jedna od priča, a načina je bezbroj. Neovisno o tome sretnemo li neku
nabrijanu osobu kojoj smo stali na žulj ili onako općenito, dobra djela se mogu
primijeniti uvijek. Recimo mogu krenuti od nekoga meni bliskoga …
mogu sestri, roditeljima ili prijatelju poslati poruku s riječima kojima ih
podsjećam na njihove uspjehe, kojima ih ohrabrujem da prođu kroz neku trenutno
tešku situaciju ili da ih podsjetim na neke dobre zajedničke trenutke.
Ima
bezbroj jednostavnih i besplatnih stvari, mnoge od njih su banalno
jednostavne. Pa tako mogu, recimo, napisati inspiracijsku poruku i staviti u
knjigu iz knjižnice, tko god da će ju čitati sigurno će se osjećati ljepše.
Mogu
napisati pozitivan review za restoran koji mi se sviđa ili preporuku za
kolegu na LinkedInu, donirati odjeću, novac ili hranu, volontirati, pomoći
nekome da prijeđe cestu, pridržati vrata onome tko je iza mene, pokloniti
knjigu koju sam pročitala i više ju ne koristim.
Mogu
posvetiti pažnju svojoj biljci, biti uz nju, reći joj nešto toplo. Mogu
prošetati psa onda kada je njemu najpotrebnije, umjesto kada je meni
najzgodnije.
Mogu
inspirirati nekoga online.
Mogu širiti
samo dobre vijesti.
A kada me
napadne onaj glas koji me iznutra obeshrabruje – mogu samoj sebi reći nešto
pozitivno – i ja zaslužujem ljubaznost!
Ako mi se
netko želi odužiti za to što sam napravila za njega – mogu ga zatražiti da
šalje dalje!
Poanta je
suosjećati s drugim živim bićima (a i stvarima).
Što vi mislite...pišite nam...
Predivan članak! 🙂
OdgovoriIzbriši