petak, 10. studenoga 2017.

I writte to create myself - Octavia E Butler



  • Pisanjem ideje postaju stvarne



    Da li ste se ikada zapitali što vam sve pisanje može donijeti u životu? Do kuda vas može dovesti? U čemu vam može pomoći? Jeste li jedni od onih koji misle da se ne znaju pismeno izraziti?

    Pisanje potiče samo osvještavanje i poslagivanje života

    Pisanje je moćan alat i briljantna tehnika upoznavanja sebe, poslagivanja misli i ostvarenja ciljeva.  Ono nas potiče da uđemo u sebe i na taj način sagledamo što se tu nalazi. Papir podnosi svašta i s njime možete iskomunicirati ono što možda ne biste niti sa najbliskijom osobom. Mnoge misli nam nekontrolirano zuje po glavi, tako da često puta niti ne znamo da su tu, a kada ih uhvatimo i zalijepimo na papir možemo svaku pojedinačno vidjeti.
    Pisanje je odličan način da  upoznamo sebe i posložimo misli. Ono usmjerava i olakšava shvatiti gdje smo. Kada nešto napišemo – stvari nam postaju znatno jasnije. Pisanje osvještava, ako ni zbog čega drugoga onda zbog toga što ne možeš napisati ništa što već prije toga nije osviješteno :) Kada želiš nešto napisati – tada se svim silama i potrudiš pronaći u sebi mišljenje o tome. Ako ga već do tada nemaš. A to potiče osvještavanje svojih stanja, misli, emocija, ideja … Iz vlastitog iskustva rekla bih da je najbolji način rješavanja svih problema.
    Jeste li se susreli sa situacijama u kojima se od vas tražilo da napišete neke svoje vrline, strasti, stvari koje volite i ne volite, što ste postigli sa sobom … Jeste li bili paralizirani tada? Ja jesam :) Nekada prije. Tada mi nije baš išlo od ruke da izgovorim, a kamoli napišem na papir što mislim o sebi, odnosno da napišem kako ja vidim samu sebe.
    No, prošle godine sam ponovo počela sa time. Zapisala sam svoja postignuća, kako ona općenito, tako i ona koja sam ostvarila tijekom te godine. Kad sam pročitala što sam napisala ostala sam zapanjena jer nisam imala dojam da sam baš toliko toga postigla. Napisala sam i neke druge stvari, poput toga kamo želim ići, u kom smjeru se želim kretati, što želim napraviti. Ali i stanja koja sam zamijetila da me ograničavaju. Nevjerojatno je koliko se lakše suočiti s time kad ti je jasno što je to točno što te koči (unutra tebe).
    Isto tako sam prije nekoliko godina počela kreirati popis stvari koje me vesele. Nešto više o ovome će biti riječi u nekom od mojih sljedećih postova. Za sada želim napomenuti samo to da mi je (i u ovom slučaju) u početku bilo užasno teško izdvojiti neku stvar koja me veseli. Sve mi je zvučalo glupo. A onda, jedna po jedna stvar došla sam do broja 100. Rezultat je bio da sam se osjećala odlično! Prisjetila sam se toliko divnih stvari koje su mi od tada još više počele dolaziti u život. Ovo je vrlo brzo pokrenulo pozitivnu energiju u meni.
    Puno toga sam osvijestila o sebi pišući i blog. Mogu čak reći da sam se pisanjem gradila. Svaka sljedeća tema o kojoj sam pisala me je dodato oblikovala, gradila, upoznavala sa vlastitom pojavom, osobnim stavovima, dubokim uvjerenjima, vlastitim vrijednostima, ali i ograničenjima. Sa svakim sljedećim postom sam bila malo više ono o čemu sam pisala, nego što sam to bila prije toga.



    Pisanjem održavamo fokus

    Zapisivanjem misli na papir one kao da se već time počinju ostvarivati. A svaka misao je potencijalna ideja. Kada se na papir stavi neka ideja, ona se počne razvijati i prestaje biti apstraktna, nedostižna, neostvariva.
    Ako imate neki cilj – najbolje ga je zapisati … ili više njih, jasno :) Kada cilj zapišemo na papir –  na taj način stavimo fokus na njega. I počnemo razmišljati o načinima na koji ćemo ga ostvariti. Kada zapišemo što želimo, tada se i počnemo kretati u tom smjeru. Razlog leži u tome što smo od roja raznih misli, ciljeva i ideja – baš ovaj cilj izbacili van. Na njega smo stavili fokus. Ostali ciljevi i ideje su nastavili vrludati po glavi i gotovo da ih je nemoguće razaznati, za razliku od onog cilja kojeg smo zapisali, taj je postao kristalno jasan. Zato smo u stanju držati fokus na njemu.
    A vi? Jeste li ikada zapisali svoje ciljeve? Vjerujem da jeste, barem one kratkoročne, barem one iz To Do liste :) Jeste li zamijetili koliko je učinkovitost bila veća kada biste prvo zapisali svoje planove za npr. ovaj tjedan? Za razliku od situacija kad ste to držali u svojoj glavi pa ste puno toga zaboravili jer su vam uletjele i neke druge obaveze … i misli …
    A što kada se radi o dugoročnijim ciljevima, željama, namjerama? Ja sam počela zapisivati i to. Ovisno o okolnostima i potrebama, neke bih detaljno iz analizirala, također na papiru. Takve ciljeve sam u velikoj mjeri već ostvarila. A znalo se raditi o zaista velikim stvarima, koje su se činile nemogućima za ostvariti. No, kako sam djelić po djelić svog cilja zapisivala, pronalazila sam ideje i načine kako da ga ostvarim.
    Sve na čemu držimo fokus nam postaje prioritet i to radimo. Na taj način se usmjeravamo na radnje koje nas dovode do ostvarenja onoga što namjeravamo napraviti. Tako pisanjem ideje postaju stvarne :)
    Zbog svega i svačega što nam se vrti po glavi, zbog tog beskonačnog (b)roja misli lako se možemo izgubiti, odnosno, vrlo brzo i sigurno nastaje kaos u glavi. Zato je korisno izbaciti ciljeve, ideje, misli na papir. Kao što u ormaru odjeću slažemo na police i u ladice, tako i pisanjem slažemo misli na svoja mjesta. Vrlo lako se može smetnuti s uma neka dobra ideja ili misao samo zato što ju od roja ostalih misli nismo zamijetili. Uostalom, pisanjem dolazimo do još novih i boljih ideja.
    Ako i dalje mislite da vam pisanje nije od pomoći, prvenstveno jer se ne možete skoncentrirati na takvo što, predložila bih vam da pročitate tekst Brankice Stanić u kojem nam daje savjete kako kvalitetnije pisati. Iako ona tu govori više u smislu pisanja bloga ili neke druge slične tematike, smatram da su ti savjeti mogu primijeniti i na pisanje koje je više usmjereno na vlastiti život. No, o čemu god da se radilo, ovo su savjeti:
    https://brankicastanic.com/2016/10/02/10-aktivnosti-koje-pridonose-kvalitetnijem-pisanju/

    P.S. S vremenom je ta potreba da sve zapišem prerasla u naviku i sa sobom imam uvijek po nekoliko rokovnika u koje zapisujem sve te stvari. Zato sam odlučila napraviti (osmisliti i dizajnirati) jednu bilježnicu u koju će se zapisivati, po meni, najbitnije stvari koje imamo za osvijestiti sa sobom. A zvat će se Moja mala knjiga inspiracija. Vlastita postignuća i snovi najbolja su ohrabrenja za dalje! Kada završim sa svime, ne brinite, podijelit ću je s vama :)

    petak, 3. studenoga 2017.

    Zašto Forever? - Tihana Bedeniković

    Zašto Forever? - Tihana Bedeniković


    Zašto MLM? Jesam li luda? U šta sam se to uvalila? Zašto je većina skeptična?

    NE, nisam luda! Uvalila sam se u odličan posao koji mi pruža mogućnost izgraditi sebe kao osobu, koji me tjera da gledam pozitivno, koji mi je omogućio da upoznam i da i dalje upoznajem divne ljude.

    Moje viđenje zašto su ljudi skeptični je zato što su previše zatvoreni i ne žele proširit vidike. Možda zbog ionako preužurbanog života svima nama danas ili jednostavno više ne vjeruju nikome jer su se naslušali hrpe priča i bajki koje su se na kraju izjalovile.

    Nego, da krenem od početka...

    Kako to biva, uvijek poznaješ nekog tko radi nešto, i to ti se čini zanimljivo ali nemaš hrabrosti krenut, ili te sputava nešto drugo što ti se trenutno dešava u životu.

    Moj dragi prijatelj i njegova draga supruga su se počeli bavit Foreverom tj. živjet Forever prije pet i pol godina.

    Kada su krenuli zvali su sve prijatelje da im se pridruže, pa tako i mene, međutim ja tada nisam ni znala što je to niti sam se htjela time zamarati, pa sam odbila.

    Međutim ipak su me zainteresirali da počnem pratit što rade.

    Godinu ili dvije nakon toga, opet su me pozvali, međutim kad si zaokupljen nečim drugim u životu i ne vidiš ni prst kad ti ga netko pokaže pred nosom, onda ne možeš prepoznat niti odličnu priliku.

    Svejedno, ja i dalje pratim njihove seminare, putovanja, druženja i sve vezano uz to i pričam ljudima oko sebe kako imam frenda koji se bavi Foreverom i kako bi ja to mogla radit i kako mi je sve to zanimljivo, ali nemam hrabrosti krenut jer nisam ja za prodaju i takve stvari.

    Pa ja ne znam prodat nešto ni preko oglasa. Kako ću se onda time baviti?

    Prije 4 mjeseca, dogodilo se nešto i nekako slučajno smo se konačno vidjeli i ja ni 5 ni 6 kažem, dobro jel ja mogu počet radit?

    Slijedi logičan odgovor: pa naravno kolko smo te puta već zvali...

    Na kraju krajeva, odlučila sam se bavit tim poslom jer sam shvatila da to nije klasičan posao, nego životni stil koji ti omogućujuje kvalitetne proizvode, divne ljude, dobru zaradu i rad na samom sebi.

    Poanta svega je da sam sve gledala iz krivog kuta. Foreverovi poslovni suradnici se ne bave prodajom. Mi smo tu da bismo preporučili proizvod drugima. I to ne proizvod koji ne valja, nego proizvod iza kojeg mogu stajat i reći "Da, odličan je. I ja ga sama koristim i pomogao mi je  i oduševio me u svakom pogledu.

    Sada kad se vratim malo unatrag, žao mi je što ga nisam prije poslušala, jer sad bi već puno više napredovala, ali za sve postoji razlog i sve dođe baš kada treba.

    Ono što ja sad osjećam prema njima je velika zahvalnost, jer su mi pomogli da otvorim svoje vidike i da napravim stvari za koje sam govorila da ne mogu.

    Moj najveći strah... Izać pred ljude i održat predavanje, trajalo te 3 min ili 2 sata. Međutim uspjela sam.

    Sve mogu i sve hoću, samo treba pobijediti i strah i sram i maknut ograničenja koja si mi sami bespotrebno postavimo.

    Došla sam na poziciju Supervizora u prva 2 mjeseca, sad krećem prema poziciji Managera i slažem svoj tim.

    Tim ljudi koji žele promjenu u svom životu, koji žele otvorit svoje vidike i koji žele raditi na sebi.